Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj uglavnom preovladava brdsko planiniski reljef, pa izrada nove putne infrastrukture ne predstavlja nimalo jednostavan zadatak, odnosno u manjoj ili većoj mjeri ovisno od konfiguracije terena nameće se kao potreba stalna izrada nadzemnih i podzemnih objekata kao što su mostovi, vijadukti i tuneli. Izrada cestovnog tunela Hranjen kao sastavnog dijela buduće brze ceste Prača-Hranjen-Goražde u istočnom dijelu zemlje predstavlja jedan od najzahtjevnijih projekata posljednih decenija, a u momentu završetka izrade sa dužinom od preko 5.500,0 m tunel Hranjen predstavljati će najduži cestovni tunel u zemlji. S obzirom na složenost i kompleksnost koja proizilazi iz uslova radne sredine, odnosno izmjenjenih geoloških uslova sa kojima se učesnici u izradi susreću u odnosu na projektom predviđene uslove, daje se prikaz tehnologije njegove izrade, u konkretnom slučaju iskopa tunela primjenom mehanizovanog koncepta.

Miniranje je široko primijenjena metoda iskopa u podzemnoj gradnji u I, II, III i IV kategoriji stijenske mase. Međutim, vibracije izazvane eksplozijom, ako nisu pravilno kontrolisane, mogu negativno utjecati na stijensku masu koja okružuje tunel. Nekvalitetan iskop primjenom tehnike miniranja može uzrokovati povećani prekoprofilni iskop i prekomjerno rastresanje okolnog stijenskog masiva te smanjenje nosivosti stijene koja je osnovni podgradni element. Određivanje dubine zone oštećenja stijenske mase oko profila iskopa miniranjem seizmičkom cross-hole tomografijom imala su za cilj odrediti dubinu zone oštećenja i promjene fizičko-mehaničkih svojstava materijala oko konturne površine podzemnog iskopa u III kategoriji stijenske mase, odnosno odrediti intenzitet oštećenja unutar poremećene zone ovisno o udaljenosti od minskog polja i parametara bušenja i miniranja.

Prilikom iskopa tunela u u stijenskoj masi dolazi do promjene naponskog stanja, odnosno do pojave koncentracije napona oko konture iskopa. U radu je prikazano naponsko – deformacijsko stanje u stijenskoj masi i analiza zona tunela u kojima je već izveden iskop i primarna podgrada, a na kojima su deformacije znatno uvećane. Proračun, na bazi Metode konačnih elemenata (MKE), proveden je primjenom kompjuterskog programa PLAXIS 2D. Pomoću programa RocLab posebno su definisaniekvivalentni Mohr – Coulombovi parametri čvrstoće za svaku zonu i nastupajuću geološku jedinicu. Postupak/faze stabilizacije urušenog dijela tunela rađen je na primjeru tunela Ibarac. Ove analize stabilnosti ukazuju na područja u kojima se može očekivati lom stijenskog materijala, odnosno na mjesta na kojima treba poduzeti odgovarajuće mjere osiguravanja.