Otkup zemljišta za realizaciju  infrastrukturnih projekata za pozajmišta građevinarskog šljunčanog materijala za izradu donjeg stroja kolovozne konstrukcije, nailazi na teškoće zbog  metodologije za određivanje tržišne vrednosti parcela i isplate prethodnog vlasnika,  koja vrlo često traje i nakon završetka koridora. U registrima RGZ prometovanog zemljišta, nisu uočljive transakcije parcela koje su sa potencijalom šljunčanog materijala, pa je samim tim Komparativni pristup neprimeren. Potrebno je u takvim slučajevima primeniti High And Best Use analizu, kojom će se dokazati komercijalna namena radi stvaranja profita i Rezidualni pristup kojim treba proceniti visinu profita koji će ostavariti korisnik eksproprijacije. Dat je model utvrđivanja udela prava svojine klijenta u potencijalnom profitu  kao ravnopravni ugovorni učesnik.